Hrvatske cure

Dating > Hrvatske cure

Click here: ※ Hrvatske cure ※ ♥ Hrvatske cure

Splićani su se iz Osijeka vratili s čak 15 odličja, od koji su čak sedam osvojile žene. Kose svezane visoko u rep nemilosrdno tuče boksačku vreću šakama koje prekrivaju bandaže. Možda ću jednom napisati jedan znanstveni rad na tu temu. Također, odavno je popularno biti fit, a kroz udarački trening se to može i postati, a mnogo je zanimljivije od provođenja vremena u klasičnoj teretani - kaže Tomić.

Istovremeno trenira više od dvadeset ljudi, kakvih desetak žena. Splitski klub borilačkih sportova Pitbull najtrofejniji je kickboxing klub od osamostaljenja Hrvatske. Marija Bodac Ženska scena je manja, no takvo je stanje i općenito u svijetu. Kroz Pitbull je od 1994. Možda je nerealno očekivati zlato u Meksiku, ali tko zna...? Kroz priču objasnim kako nisam ja baš neka luda žena koja bi se samo tukla, volim ja i šetnje, obožavam i plesati. Kickboxingom sam se počela baviti s 15 godina, prijateljica je krenula rekreativno pa je i mene zainteresirala. Ipak, mislimo da je s te strane danas lakše curama koje započinju karijeru u borilačkim sportovima - završe obje djevojke pa me pozdrave uz veoma čvrst stisak ruke. Pokušavam da me se ne boje. Dvoranom odzvanjaju tupi udarci vijače u tatami, sudari boksačkih rukavica i fokusera za udaranje te motivirajući povici trenera. Priznat će kako postoje i one koje inzistiraju na tenzijama i antagonizmu, no to će generalno pripisati domaćoj borilačkoj sceni.

Ipak, mislimo da je s te strane danas lakše curama koje započinju karijeru u borilačkim sportovima - završe obje djevojke pa me pozdrave uz veoma čvrst stisak ruke. No, kickboxing je i dalje veliki prioritet - završi Lucija. Štoviše, ugledat će osvijetljen i pristojan prostor kakav, po riječima okupljenih oko kluba, nedostaje i na ostalim mjestima u Hrvatskoj. Žaja će kao najveće klupske ženske uzdanice izdvojiti Luciju Bilobrk 19 , aktualnu svjetsku prvakinju u superteškoj kategoriji u kickboxingu, te Mariju Bodač 25 , bivšu juniorsku prvakinju Europe i svijeta u kategoriji do 60 kilograma, također u kickboxingu.

Zgodna cura + facebook + ogledalo + fotić = ? - Nakon osam mjeseci odradila sam prvi meč, a nakon godinu dana treninga već sam počela odrađivati ozbiljne mečeve na europskoj razini. Obratite nam se s povjerenjem.

Splitski klub borilačkih sportova Pitbull najtrofejniji je kickboxing klub od osamostaljenja Hrvatske. Medalje i trofeji na stranu, primjer je to i lijepe sportske priče bazirane na entuzijazmu i ljubavi prema sportu iz kojih prirodno proizlaze uspjesi u formi različitih sportskih nagrada ali i, kako kaže profesor kineziologije, trener i osnivač kluba Marko Žaja, broja zainteresiranih boraca, kako rekreativnih tako i natjecateljskih, koji su se okupili oko kluba te udaračkih sportova uopće. Smješten unutar Sportskog centra Gripe, izgrađenog za Mediteranske igare u drugoj polovici sedamdesetih godina, Pitbull klub, kaže Žaja, ima sreću djelovati u objektu koji je i dalje u izvanrednoj funkciji te zadovoljava sve potrebe sportaša i sportašica kakvih je u klubu danas tristotinjak, od kojih se njih gotovo sto natjecateljski bavi jednim od udaračkih sportova zastupljenih u Pitbullu. Štoviše, ugledat će osvijetljen i pristojan prostor kakav, po riječima okupljenih oko kluba, nedostaje i na ostalim mjestima u Hrvatskoj. Zidovi dvorane prepuni su trofeja i uokvirenih novinskih članaka koji dosta govore o uspješnoj povijesti kluba. Prostor je podijeljen na galeriju s teretanom, a niže se nalazi centralna zona kluba - dakako, radi se o boksačkom ringu - oko kojega je i dodatan prostor za trening opremljen klasičnom borilačkom tatami podlogom te vrećama za udaranje kakve su posvuda uokolo. Istovremeno trenira više od dvadeset ljudi, kakvih desetak žena. Dvoranom odzvanjaju tupi udarci vijače u tatami, sudari boksačkih rukavica i fokusera za udaranje te motivirajući povici trenera. Kose svezane visoko u rep nemilosrdno tuče boksačku vreću šakama koje prekrivaju bandaže. Nadoda kako se u klubu okupljaju ljudi svih provenijencija, struka i interesa. Posebno istakne hrvatske vojnike, ali i profesore, zubare, doktore, psihologe... Jedanaest trenera - Imamo toliko natjecatelja, rekreativaca i borilačkih disciplina da je klub pun od 9 ujutro do 11 navečer - ponosno istakne Žaja. Imamo čak i sportski borilački vrtić. Možda ću jednom napisati jedan znanstveni rad na tu temu. Analiza utjecaja dalmatinske fjake na udaračku potenciju splitskih boraca - odgovori Žaja koji se upravo sprema doktorirati na Kineziologiji. Kroz Pitbull je od 1994. Mladi klupski trener Luka Tomić 27 , također magistar kineziologije, ali i višestruki prvak Europe te prvak svijeta u kickboxingu, govori mi kako u klubu trenutačno radi 11 trenera. Toliko o interesu za udaračke sportove u Splitu! Marija Bodac Ženska scena je manja, no takvo je stanje i općenito u svijetu. Iako, kaže Tomić, sve više žena dolazi trenirati udaračke sportove rekreativno. Također, odavno je popularno biti fit, a kroz udarački trening se to može i postati, a mnogo je zanimljivije od provođenja vremena u klasičnoj teretani - kaže Tomić. A da splitski klub dominira Hrvatskom i u ovom ozbiljnom, natjecateljskom dijelu, dokazalo je i nedavno održano nacionalno prvenstvo u kickboxingu u K1 disciplini za juniore i seniore. Splićani su se iz Osijeka vratili s čak 15 odličja, od koji su čak sedam osvojile žene. Žaja će kao najveće klupske ženske uzdanice izdvojiti Luciju Bilobrk 19 , aktualnu svjetsku prvakinju u superteškoj kategoriji u kickboxingu, te Mariju Bodač 25 , bivšu juniorsku prvakinju Europe i svijeta u kategoriji do 60 kilograma, također u kickboxingu. Marija je pretrpjela i veliku ozljedu 2015. Možda je nerealno očekivati zlato u Meksiku, ali tko zna...? Kratko sam uhvatio Mariju, po struci arhitektonsku tehničarku, nakon treninga. Kickboxingom sam se počela baviti s 15 godina, prijateljica je krenula rekreativno pa je i mene zainteresirala. Nakon osam mjeseci odradila sam prvi meč, a nakon godinu dana treninga već sam počela odrađivati ozbiljne mečeve na europskoj razini. Uskoro me više zainteresirao tajlandski boks, jer se može udarati laktovima i koljenima, a ni klinč nije zabranjen pa mi je to nekako bilo zanimljivije - kaže Marija, naizgled punokrvna Mediteranka tamnije puti, koja je s treninga izašla s povećom modricom na desnom oku. Nije se činilo kao da se oko toga mnogo zamarala. Jednom sam odgurnula jednog napornog momka, ali srećom nisam se tukla. Znaš, prema zakonu se moj udarac tretira kao hladno oružje budući da sam profesionalna borkinja, pa moram paziti - kaže mi posve ozbiljno. Na pitanje o konkurenciji, kako domaćoj tako i svjetskoj, te odnosima između djevojaka odgovara kako ne postoji rivalstvo izvan ringa te da postoje brojne cure s kojima se tukla, a s kojima njeguje korektne odnose. Priznat će kako postoje i one koje inzistiraju na tenzijama i antagonizmu, no to će generalno pripisati domaćoj borilačkoj sceni. Lucija Bilobrk upravo je nedavno doživjela scenu o kojoj, vrlo vjerojatno, mašta svaki Splićanin i Splićanka. U njezinu su je gradu, naime, nakon povratka sa svjetskog kickboxing prvenstva u Budimpešti, gdje je uzela zlato u apsolutnoj kategoriji, dočekali onako kako to već tamo rade. Klicao joj je čitav Poljud, a prije Hajdukove utakmice izvedena je na teren gdje joj je uručen i dres s brojem 2017. Bilobrk se udaračkim sportovima počela baviti prilično rano - s nepunih 11 godina. I njezin otac bio je borac i starija sestra, a kaže kako joj je oduvijek bilo jako zanimljivo gledati ljude koji se bore u ringu. Zaposlena je kao sanitarni tehničar na higijenskom zavodu, a kada nije na poslu - trenira. A da se zaista dobro pazi, dokazuje i činjenica da je najmlađa seniorka koja je osvojila svjetsko prvenstvo ulazno godište za seniore u kickboxingu je 18. Napomenut će i kako je tri tjedna prije velikog natjecanja slomila nožni prst na sparingu u klubu. Liječnici joj nisu odobrili nastup, ali - splitski dišpet. Treba vjerovati doktorima, ali i sebi - kaže uvjereno. Pokušavam da me se ne boje. Kroz priču objasnim kako nisam ja baš neka luda žena koja bi se samo tukla, volim ja i šetnje, obožavam i plesati. Znaš, volim normalne stvari, provoditi vrijeme s obitelji i ostalo. No, kickboxing je i dalje veliki prioritet - završi Lucija. I Lucija i Marija će reći kako su u počecima karijera doživjele mnogo nepovjerenja, ogovaranja i stereotipiziranja u društvu naviknutom da u ringu gleda muškarce. Ipak, mislimo da je s te strane danas lakše curama koje započinju karijeru u borilačkim sportovima - završe obje djevojke pa me pozdrave uz veoma čvrst stisak ruke.